Donnerstag, 23. November 2017

SODA & GOMMORA

SODA & GOMMORA

INTERVIJU: Petar Šarac


Dva Druga: Soda & Gomorra?

Mikal: Početkom 2016.-e, čim sam prvi put sreo Aleksandra Markovića (pjevač), dogovorili smo se da se idući put nađemo u improvizornom studiju kod Flo-a (kolege iz mog bivšeg benda) u podrumu. Malo poslije toga su nam se priključili Goran Pavlović (gitara), Thomas Wirthensohn (truba) i Tommy Jirku (bas) i tako se nekako zaista pravim čudom začela i Soda & Gomorra. U međuvremenu ove godine zbog zapadne kolatečine koja nas ovdje sve melje kao i u trci za ambicijama Goran Pavlović (gitara) nas je dobrovoljno napustio a na njegovom mjestu su nam se priključili Filip Rački (gitara) i Nenad Stankov (sinti).


Dva Druga: Šta zapravo Soda & Gomorra svira?

Mikal: Nešto poput naslova knjige Darka Glavana: “Pank - potpuno uvijerljivo negiranje klasike”. Smisao i ideja nam je zapravo da kreiramo spostvenu muziku kroz odbacivanje tradicionalnih rok klišea i komercijalne estetike. Umjesto toga dosta eksperimentišemo sa šumom, bukom, disonansom i atonalitetom, sa različitim ne-rok žanrovima, uključujući slobodni džez, fank, dram i bejs, a često odražavamo konfrontacijski, holistički, nematerijalistički i oslobođen od političkih ideala pogled na svet.



Dva Druga: Kako bi opisao sopstvenu muziku?


Mikal: Minimalna,konkretna, autorska,eksperimentalna,improvizorna,bučna, sirova i jedinstvena. Naša muzika nije jasno definisan muzički žanr sa dosljednim karakteristikama utemeljinih muzičkih standarda, mada se uopšteno može reći da se bazira na avant-pank-u, “no-wave”-u, elementima eksperimentalne muzike, elektronike i buke. Ponekad je strukturirana, a ponekad improvizovana.


Dva Druga: Soda & Gomorra je bečki multi-kulti sastav, da li je to razlog što pevate na nemačkom jeziku?


Mikal: To je razlog zašto su nam pjesme zapravo na više jezika: srpsko-hrvatskom ili hrvatsko-srpskom, engleskom i njemačkom. Imali smo u planu i da radimo pjesme koje bi bile na ruskom. Mada prve dvije pjesme koje smo objavili su bile na njemačkom sa minimalističkim riječnikom jer je Aco tada još tek bio stigao u Beč i to nas je sve zabavljalo. To su zapravo bile riječi koje je on među prvim naučio, kao npr. “Ich Bin Tschusch” (ja sam ćuš). Riječ "Tschusch" (čita se "ćuš"), Austrijanci je koriste kao pogrdni naziv za došljake sa naših prostora. Porijeklo vodi od riječi "čuti" - čućeš (ti), čuješ… čuš'… ćuš.. ili “Tut Mir Leid Meine Liebe Frau” (Žao mi je moja voljena/draga ženo).







Dva Druga: Tekstovi su minimalistički, podsećaju na disciplinu kičme, ili se varam?

Mikal: Često nas porede sa njima, što nam naravno laska, mada je opšte poznato da su minimalistički tekstovi generalno karakteristika tzv. pank bendova. Mi gledamo da sa što manje materijala, što više izrazimo šta mislimo. Zato i imamo tekstove sa jako malo strofa. Mi ne pišemo uvijek tekst na muziku, nego mnogo češće muziku na zvučni zapis situacije koja nam se dogodila. Ja bih rekao da je naša muza u bendu Aco. On većinom ima neke minimalističke i duhovite tekstove, i ideje, koje nam daju kostur a onda mi dalje muzikom kreiramo tijelo u nekom esencijalnom obliku, pa se to kroz probe i svirke dalje razvija i produbljuje.


Dva Druga: Nakon turneje po ex-yu dokazali ste da niste više lokalni bend koji svira po bečkim garažama. Opiši nam najupečatljiviji doživljaj sa turneje.

Mikal: Mala ispravka, ne sviramo po bečkim garažama nego po bečkim podrumima. Vjerovatno ste gledali filmove od Ulriha Sajdla i Mihaela Hanekea. Šalu na stranu, Gornji Milanovac! Divni ljudi, čarobno mjesto, atmosfera i energija. Do sada smo imali nekih 15-tak koncerata u ovih nepunih dvije godine i ovo je jedino mjesto gdje smo morali 6 puta da se vraćamo na binu zbog publike. To mi je za sada definitivno jedan od najdražih koncerata. Pored toga još jedan od upečatljivijih doživljaja vrijedan spomena na toj turneji jest, životno opasna svirka punog strujnog napona na Prnjavorstock festivalu u Prnjavoru na “planini” Avali u blizini Beograda. Tu smo po neviđenom pljusku u magnovenju, na bini sa “polu-nadstrešnicom” uz strujne blicove iz gitara i pojačala, isprašili sjajan završni koncert festivala uz prisustvo samo jednog čovjeka u “publici”, tonca. Koji nas je (na njegovu i našu žalost) morao prekinuti iz bezbjednosnih razloga uz komentar da mu je to bila najbolja svirka na cijelom festivalu.




                                               New Single










Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen